Usama b. Zejd kazuje: “Kćer Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslala je nekoga po njega, a sa njim smo bili Sa’d, Ubej i ja, poručivši mu: ‘Moj sin (ili: moja kćerka) je na samrti, pa dođi.’ On nas pozva i posla jednog (od nas) da joj prenese selam i da joj kaže da Allahu pripada ono što uzme i ono što je dao. Kod Njega je rok svakom precizno određen, pa neka se strpi i nada nagradi. Ona opet posla po njega i zakle ga da joj obavezno dođe, te joj je otišao. Dijete je stavljeno u krilo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a već je bilo na izdisaju. Kada to vidje, oči Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zasuziše. Sa’d mu reče: ‘Šta je to?’ On reče: ‘Ovo je milost koju, kome hoće od Svojih robova, Allah stavi u srce. A Allah će biti samilostan prema robovima koji osjećaju samilost.’” U drugoj verziji kaže se: “...u srca onih robova koje je odabrao, i doista je Allah milostiv prema robovima koji su samilosni prema drugima.”
1596 - (ق) عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ رضي الله عنه قَالَ: دَخَلْنَا مَعَ رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم عَلَى أَبِي سَيْفٍ الْقَيْنِ
[1]
ـ وَكَانَ ظِئْراً
[2]
لإِبْرَاهِيمَ عليه السلام ـ فَأَخَذَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم إِبْرَاهِيمَ فَقَبَّلَهُ وَشَمَّهُ، ثُمَّ دَخَلْنَا عَلَيْهِ بَعْدَ ذلِكَ، وَإِبْرَاهِيمُ يَجُودُ بِنَفْسِهِ
[3]
، فَجَعَلَتْ عَيْنَا رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم تَذْرِفانِ
[4]
، فَقَالَ لَهُ عَبْدُ الرَّحْمنِ بْنُ عَوْفٍ رضي الله عنه: وَأَنْتَ يَا رَسُولَ اللهِ؟ فَقَالَ: (يَا ابْنَ عَوْفٍ إِنَّهَا رَحْمَةٌ) ، ثُمَّ أَتْبَعَهَا بِأُخْرَى، فَقَالَ صلّى الله عليه وسلّم: (إِنَّ الْعَيْنَ تَدْمَعُ، وَالْقَلْبَ يَحْزَنُ، وَلاَ نَقُولُ إِلاَّ ما يَرْضى رَبُّنَا، وَإِنَّا بِفِرَاقِكَ يَا إِبْرَاهِيمُ لَمَحْزُونُونَ) .
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod sina Ibrahima, a on na izdisaju, pa je zaplakao i suze prolio. Tada mu Abdurrahman b. Avf reče: "Zar i ti, Allahov Poslaniče?!", a on odgovori: "Ibn Avfe, zaista je ovo milost Allahova!", a zatim dodade: "Oko suzi i srce žali, ali nećemo izgovoriti ništa osim onog čime je zadovoljan naš Gospodar. Uistinu smo mi zbog rastanka s tobom, o Ibrahime, ožalošćeni!"
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Rekao je Allah, džellešanuhu: 'Za Mog roba vjernika kojem Ja uzmem nekog bliskog (voljenog), a on se strpi i nada se nagradi nema druge nagrade kod Mene osim dženneta.'"