الكِتَابُ الرَّابع عَشَر: الذكر والدعاء والتوبة

قال تعالى: {وَالذَّاكِرِينَ اللَّهَ كَثِيرًا وَالذَّاكِرَاتِ أَعَدَّ اللَّهُ لَهُمْ مَغْفِرَةً وَأَجْرًا عَظِيمًا *}. [الأحزاب:35] وقال تعالى: {وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ *}. [العنكبوت:45] وقال تعالى: {فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ *}. [البقرة:152]

2201 - (ق) عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم: (إِنَّ للهِ مَلاَئِكَةً يَطُوفُونَ فِي الطُّرُقِ، يَلْتَمِسُونَ أَهْلَ الذِّكْرِ، فَإِذَا وَجَدُوا قَوْماً يَذْكُرُونَ اللهَ تَنَادَوْا: هَلُمُّوا إِلَى حَاجَتِكُمْ. قَالَ: فَيَحُفُّونَهُمْ بِأَجْنِحَتِهِمْ إِلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا، قَالَ: فَيَسْأَلُهُمْ رَبُّهُمْ، وَهُوَ أَعْلَمُ مِنْهُمْ، مَا يَقُولُ عِبَادِي؟ قالَ: تَقُولُ: يُسَبِّحُونَكَ وَيُكَبِّرُونَكَ وَيَحْمَدُونَكَ وَيُمَجِّدُونَكَ، قالَ: فَيَقُولُ: هَلْ رَأَوْنِي؟ قَالَ: فَيَقُولُونَ لاَ، وَاللهِ مَا رَأَوْكَ! قالَ: فَيَقُولُ: وَكَيْفَ لَوْ رَأَوْنِي؟ قالَ: يَقُولُونَ: لَوْ رَأَوْكَ كَانُوا أَشَدَّ لَكَ عِبَادَةً، وَأَشَدَّ لَكَ تَمْجِيداً، وَأَكْثَرَ لَكَ تَسْبِيحاً.قالَ: يَقُولُ: فَمَا يَسْأَلُونَنِي؟ قَالَ: يَسْأَلُونَكَ الجَنَّةَ، قالَ: يَقُولُ: وَهَلْ رَأَوْهَا؟ قالَ: يَقُولُونَ: لاَ، وَاللهِ يَا رَبِّ! مَا رَأَوْهَا، قالَ: يَقُولُ: فَكَيْفَ لَوْ أَنَّهُمْ رَأَوْهَا؟ قالَ: يَقُولُونَ: لَوْ أَنَّهُمْ رَأَوْهَا كَانُوا أَشَدَّ عَلَيْهَا حِرْصاً، وَأَشَدَّ لَهَا طَلَباً، وَأَعْظَمَ فِيهَا رَغْبَةً.
قَالَ: فَمِمَّ يَتَعَوَّذُونَ؟ قالَ: يَقُولُونَ: مِنَ النَّارِ، قالَ: يَقُولُ: وَهَلْ رَأَوْهَا؟ قالَ: يَقُولُونَ: لاَ، وَاللهِ يَا رَبِّ! مَا رَأَوْهَا، قالَ: يَقُولُ: فَكَيْفَ لَوْ رَأَوْهَا؟ قالَ: يَقُولُونَ: لَوْ رَأَوْهَا كَانُوا أَشَدَّ مِنْهَا فِرَاراً، وَأَشَدَّ لَهَا مَخَافَةً، قالَ: فَيَقُولُ: فَأُشْهِدُكُمْ أَنِّي قَدْ غَفَرْتُ لَهُمْ. قَالَ: يَقُولُ مَلَكٌ مِنَ المَلاَئِكَةِ: فِيهِمْ فُلاَنٌ لَيْسَ مِنْهُمْ، إِنَّمَا جَاءَ لِحَاجَةٍ. قَالَ: هُمُ الْجُلَسَاءُ لاَ يَشْقَى بِهِمْ جَلِيسُهُمْ) .

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah šalje meleke da obilaze puteve i traže skupove u kojima se Allah spominje, a kada ih nađu, počnu se dovikivati: 'Dođite, našli ste ono što tražite!' Tada ih prekriju krilima sve do najbližeg neba, i Allah ih upita, a On najbolje zna: 'Šta govore Moji robovi?' 'Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i štuju Te!', odgovore meleki. 'Jesu li Me vidjeli?', On upita. 'Ne, nisu Te vidjeli', odgovore oni. 'A šta bi da su Me vidjeli?', rekne On. 'Da su te vidjeli, još više bi Ti robovali, još više bi Te veličali i još više bi Te slavili.', kažu oni. 'A za šta Me mole?' upita On. 'Mole Te za Džennet.', oni odgovore. 'Jesu li ga vidjeli?', rekne On. 'Ne, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli.', kažu oni. 'Šta bi da su ga vidjeli?', rekne On. 'Da su ga vidjeli, još bi mu više težili, još više bi ga tražili i još više željeli.', kažu oni. 'A od čega traže zaštitu?', upita On, a oni odgovore: 'Od Vatre.' 'Jesu li je vidjeli?', rekne On, a oni kažu: 'Ne, nisu je vidjeli!' 'A šta bi da su je vidjeli?', rekne On, a oni kažu: 'Da su je vidjeli, još više bi od nje bježali i još više je se plašili.' Tada će Allah reći: 'Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.' 'Među njima je jedan čovjek koji ne pripada njima, samo je usput naišao.', reći će jedan melek. 'Oni su skupina uz koju njihov sabesjednik neće bit nesretan.'" U drugoj verziji prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: „Allah ima meleke koji obilaze po putevima tražeći one koji spominju Allaha. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, sjednu sa njima i obaviju ih svojim krilima (koja ispune prostor) do ovozemaljskog neba. Kada se raziđu i uspnu, njihov ih Gospodar upita – a On bolje zna od njih: 'Odakle ste došli?' Oni reknu: 'Došli smo od Tvojih robova na Zemlji, koji Te slave, veličaju, jednoću Ti svjedoče, zahvaljuju Ti i mole Te.' On ponovo zapita: ‘A za šta mole?’ ‘Mole Te za Džennet.’, odgovore oni. ‘A jesu li ga vidjeli?’, upita On. ‘Ne, tako nam Allaha, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli!’ ‘A kako bi bilo da su ga vidjeli?’, zapita On. Oni kažu: 'I traže zaštitu.' 'A od čega traže zaštitu?’, zapita On, a oni odgovaraju: ‘Od Vatre!’ ‘A jesu li je vidjeli?’, (ponovo) upita On, a oni odgovaraju: ‘Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli!’ ‘A kako bi bilo da su je vidjeli?’, (ponovo) upita On. 'I traže oprosta.', rekoše meleki. On (zatim) kaže: ‘Ja sam im oprostio, molbe im uslišao i zaštitio ih od onoga što su tražili!’ ‘Jedan od meleka (potom) kaže: ‘Među njima ima taj i taj, a on nije jedan od njih, nego je samo prolazio.’, a Allah Uzvišeni odgovara: ‘Oni su ljudi u čijem društvu nije nesretan onaj koji s njima sjedi.’”

2202 - (ق) عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رضي الله عنه قَالَ: قَالَ النَّبِيُّ صلّى الله عليه وسلّم: (يَقُولُ اللهُ تَعَالَى: أَنَا عِنْدَ ظَنِّ عَبْدِي بِي، وَأَنَا مَعَهُ إِذَا ذَكَرَنِي، فَإِنْ ذَكَرَنِي فِي نَفْسِهِ ذَكَرْتُهُ فِي نَفْسِي، وَإِنْ ذَكَرَنِي فِي مَلأٍ ذَكَرْتُهُ فِي مَلأٍ خَيْرٍ مِنْهُمْ، وَإِنْ تَقَرَّبَ إِلَيَّ شِبْراً تَقَرَّبْتُ إِلَيْهِ ذِرَاعاً، وَإِنْ تَقَرَّبَ إِلَيَّ ذِرَاعاً تَقَرَّبْتُ إِلَيْهِ بَاعاً، وَإِنْ أَتَانِي يَمْشِي أَتَيْتُهُ هَرْوَلَةً) .

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallau alejhi ve sellem, da je rekao: "Uzvišeni Allah rekao je: 'Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni, Ja sam sa njim kad Me se sjeti.' Tako mi Allaha, Allah se više obveseli kada jedan od Njegovih robova dođe tevbe (pokajanja), nego što se obveseli neko od vas kada pronađe izgubljenu devu u pustinji. ‘Ko se Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin. Ko se Meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan hvat. A ko Meni ide hodom, Ja njemu idem trkom’" (Muttefekun alejhi). Ovo je jedna od Muslimovih verzija, a u dva "Sahiha" stoji: “Ja sam s njim kada Mi zikir čini (spominje).” Dakle, u ovoj verziji umjesto "hajsu" (tamo gdje), stoji "hine" (onda kada), a obje verzije su tačne.

2204 - (م) عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيِّ قَالَ: خَرَجَ مُعَاوِيَةُ عَلَى حَلَقَةٍ فِي الْمَسْجِدِ، فَقَالَ: مَا أَجْلَسَكُمْ؟ قَالُوا: جَلَسْنَا نَذْكُرُ اللهَ. قَالَ: آللهِ مَا أَجْلَسَكُمْ إِلاَّ ذَاكَ؟ قَالُوا: وَاللهِ مَا أَجْلَسَنَا إِلاَّ ذَاكَ. قَالَ: أَمَا إِنِّي لَمْ أَسْتَحْلِفْكُمْ تُهْمَةً لَكُمْ، وَمَا كَانَ أَحَدٌ بِمَنْزِلَتِي مِنْ رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم أَقَلَّ عَنْهُ حَدِيثاً مِنِّي، وَإِنَّ رَسُولَ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم خَرَجَ عَلَى حَلَقَةٍ مِنْ أَصْحَابِهِ، فَقَالَ: (مَا أَجْلَسَكُمْ) ؟ قَالُوا: جَلَسْنَا نَذْكُرُ اللهَ وَنَحْمَدُهُ عَلَى مَا هَدَانَا لِلإِسْلاَمِ، وَمَنَّ بهِ عَلَيْنَا. قَالَ: (آللهِ مَا أَجْلَسَكُمْ إِلاَّ ذَاكَ) ؟ قَالُوا: وَاللهِ مَا أَجْلَسَنَا إِلاَّ ذَاكَ. قَالَ: (أَمَا إِنِّي لَمْ أَسْتَحْلِفْكُمْ تُهْمَةً لَكُمْ، وَلَكِنَّهُ أَتَانِي جِبْرِيلُ فَأَخْبَرَنِي: أَنَّ اللهَ عزّ وجل يُبَاهِي بِكُمُ الْمَلاَئِكَةَ) .

Ebu-Seid, radijallahu anhu, pripovijeda: "Muavija, radijallahu anhu, jednom je prilikom došao je u džamiju, gdje je zatekao ljude u halki i upitao ih: 'Šta vas je okupilo?' 'Sakupili smo se da spominjemo Allaha', odgovorili su oni, a on je rekao: 'Tako vam Allaha, zar se ni zbog čega drugog niste sakupili?!' 'Samo smo se zbog toga okupili!', rekli su oni, a on je onda kazao: 'Nisam vas zakleo zbog toga što u vas sumnjam, jer niko ko je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio tako blizak kao ja, ne prenosi manje hadisa od mene.' Jednom prilikom on je zatekao svoje ashabe u halki i upitao ih: 'Šta vas je okupilo?' 'Okupili smo se da spominjemo Allaha, da Mu zahvaljujemo što nas je uputio islamu i što nam ga je dao kao blagodat!', rekoše. 'Tako vam Allaha, zar se ni zbog čega drugog niste okupili?', upitao je on. 'Allaha nam, samo zbog toga smo se okupili!', odgovorili su oni, a on rekao je: 'Nisam vas zakleo zbog sumnje u vas, nego zato što mi je došao Džibril i rekao mi da se Allah ponosi vama pred melekima.'"

2205 - (م) عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ وَأَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيِّ: أَنَّهُمَا شَهِدَا عَلَى النَّبِيِّ صلّى الله عليه وسلّم أَنَّهُ قَالَ: (لاَ يَقْعُدُ قَوْمٌ يَذْكُرُونَ اللهَ عزّ وجل ؛ إِلاَّ حَفَّتْهُمُ الْمَلاَئِكَةُ، وَغَشِيَتْهُمُ الرَّحْمَةُ، وَنَزَلَتْ عَلَيْهِمُ السَّكِينَةُ، وَذَكَرَهُمُ اللهُ فِيمَنْ عِنْدَهُ) .

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko otkloni vjerniku jednu od njegovih dunjalučkih nevolja, Allah će otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. Ko olakša svome dužniku (time što će mu odgoditi rok, ili mu oprostiti), Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na Ahiretu. Ko pokrije (nevaljalštine) jednog muslimana, Allah će njega pokriti i na dunjaluku i na Ahiretu. Allah je u pomoći Svome robu, sve dok je on u pomoći svome bratu. Ko krene na put tražeći nauku, Allah će mu tim njegovim putem olakšati put u Džennet. Kad god se sakupe ljudi u kući Allahovoj (džamiji), radi učenja Kur'ana, i njegovog zajedničkog proučavanja, Allah na njih spusti smirenost i prekrije ih svojim rahmetom, meleki ih okruže i Allah ih spominje, ponoseći se njima, među svojim najbližim (najodabranijim) stvorenjima. A onoga koji zakaže u svojim djelima, neće spasiti njegovo porijeklo."

2207 - (م) عَنْ حَنْظَلَةَ الأُسَيِّدِيِّ ـ وَكَانَ مِنْ كُتَّابِ رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم ـ قَالَ: لَقِيَنِي أَبُو بَكْرٍ فَقَالَ: كَيْفَ أَنْتَ يَا حَنْظَلَةُ؟! قالَ: قُلْتُ: نَافَقَ حَنْظَلَةُ. قَالَ: سُبْحَانَ اللهِ! مَا تَقُولُ؟ قالَ: قُلْتُ: نَكُونُ عِنْدَ رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم، يُذَكِّرُنَا بِالنَّارِ وَالْجَنَّةِ، حَتَّى كَأَنَّا رَأْيَ عَيْنٍ، فَإِذَا خَرَجْنَا مِنْ عِنْدِ رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم، عَافَسْنَا [1] الأَزْوَاجَ وَالأَوْلاَدَ وَالضَّيْعَاتِ [2] ، فَنَسِينَا كَثِيراً. قَالَ أَبُو بَكْرٍ: فَوَاللهِ! إِنَّا لَنَلْقَى مِثْلَ هَذَا.
فَانْطَلَقْتُ أَنَا وَأَبُو بَكْرٍ، حَتَّى دَخَلْنَا عَلَى رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم، قُلْتُ: نَافَقَ حَنْظَلَةُ يَا رَسُولَ اللهِ! فَقَالَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم: (وَمَا ذَاكَ) ؟ قُلْتُ: يَا رَسُولَ اللهِ! نَكُونُ عِنْدَكَ، تُذَكِّرُنَا بِالنَّارِ وَالْجَنَّةِ، حَتَّى كَأَنَّا رَأَيَ عَيْنٍ، فَإِذَا خَرَجْنَا مِنْ عِنْدَكَ، عَافَسْنَا الأَزْوَاجَ وَالأَوْلاَدَ وَالضَّيْعَاتِ، نَسِينَا كَثِيراً. فَقَالَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم: (وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ! إِنْ لَوْ تَدُومُونَ عَلَى مَا تَكُونُونَ عِنْدِي، وَفِي الذِّكْرِ، لَصَافَحَتْكُمُ الْمَلاَئِكَةُ عَلَى فُرُشِكُمْ وِفي طُرُقِكُمْ، وَلكِنْ، يَا حَنْظَلَةُ! سَاعَةً وَسَاعَةً) ثَلاَثَ مَرَّاتٍ.

Jedan od pisara Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po imenu Ebu Rib'i Hanzala b. er-Rebi el-Usejjidi, radijallahu anhu, pripovijeda da ga je jednom prilikom sreo Ebu Bekr, radijallahu anhu, i upitao: "Kako si, o Hanzale?" On odgovori: "Hanzala je dvoličnjak (postao munafik)!" Ebu Bekr reče: "Subhanallah, šta govoriš?!" Hanzala reče: "Kada smo kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slušamo kako nam priča o džennetu i džehennemu, toliko nam je sve jasno kao da sve to gledamo svojim očima, ali kada odemo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pozabavimo se svojom porodicom i svojim imecima, većinu toga zaboravimo!" Ebu Bekr reče: "Tako mi Allaha, i ja osjećam isto tako!" Zatim su se njih dvojica uputila do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Hanzala reče: "O Allahov Poslaniče, Hanzala je postao munafik!" Poslanik upita: "A kako to?" On reče: "Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nam pričaš o džennetu i džehennemu, to na nas utiče kao da sve to gledamo svojim očima. Ali kad odemo od tebe i pozabavimo se svojim porodicama i imecima, zaboravimo većinu toga." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada biste vi stalno bili u stanju u kome se nalazite dok ste sa mnom, prisjećajući se svega, meleki bi se s vama rukovali u vašim kućama i čak na putevima kojima prolazite. Ali, o Hanzala, čas po čas!" (Čas za ibadet, a čas za dunjalučke potrebe.) Ovo je posljednje izgovorio tri puta.

2212 - عَنْ أَنَسٍ: أَنَّ مُعَاذَ بْنَ جَبَلٍ حَدَّثَهُ: أَنَّ النَّبِيَّ صلّى الله عليه وسلّم قَالَ لَهُ: (يَا مُعَاذُ بْنَ جَبَلٍ) ، قَالَ: لَبَّيْكَ يَا رَسُولَ اللهِ وَسَعْدَيْكَ، قَالَ: (لاَ يَشْهَدُ عَبْدٌ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ، ثُمَّ يَمُوتُ عَلَى ذَلِكَ؛ إِلاَّ دَخَلَ الْجَنَّةَ) قالَ: قُلْتُ: أَفَلاَ أُحَدِّثُ النَّاسَ؟ قَالَ: (لاَ، إِنِّي أَخْشَى أَنْ يَتَّكِلُوا عَلَيْهِ) .

Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio Muazu, radijallahu anhu, koji je bio u sedlu, iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Muaze!” ”Uvijek sam ti na raspolaganju, Božiji Poslaniče”, odgovorio je. ”Muaze!”, opet ga pozva Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Na to Muaz odgovori: ”Uvijek sam ti na raspolaganju, Allahov Poslaniče”, odgovorio je. Opet ga je pozvao, a Muaz je opet isto odgovorio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ”Allah neće dopustiti da u džehennem uđe ijedan čovjek koji je iskreno rekao da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik.” Muaz upita: ”Božiji Poslaniče, hoću li izvijestiti svijet? Obradovat će se tome.” ”Onda bi se oslonili na to”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muaz je izvijestio o tome na samrti, strahujući da će zgriješiti ako zataji taj hadis.

[حم22009]

* إسناده صحيح على شرط الشيخين.

Similar Hadiths (Atraaf)

[وانظر حديث البطاقة: 194] .