الكتاب الثالث: الطب والرؤيا

2849 - (ق) عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الخُدْرِيِّ، وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، عَنِ النَّبِيِّ صلّى الله عليه وسلّم قَالَ: (مَا يُصِيبُ المُسْلِمَ مِنْ نَصَبٍ [1] ، وَلاَ وَصَبٍ [2] ، وَلاَ هَمٍّ، وَلاَ حَزَنٍ، وَلاَ أَذًى، وَلاَ غَمٍّ، حَتَّى الشَّوْكَةِ يُشَاكُهَا؛ إِلاَّ كَفَّرَ اللهُ بِهَا مِنْ خَطَايَاهُ) .

Ebu Se'id i Ebu Hurejre, radijallahu 'anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: „Mu'mina (vjernika) ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah, Uzvišeni, ne oprosti dio njegovih grijeha.“

2854 - (ق) عَنْ عَطَاءِ بْنِ أَبِي رَبَاحٍ قَالَ: قَالَ لِي ابْنُ عَبَّاسٍ: أَلاَ أُرِيكَ امْرَأَةً مِنْ أَهْلِ الجَنَّةِ؟ قُلْتُ: بَلَى، قالَ: هذِهِ المَرْأَةُ السَّوْدَاءُ، أَتَتِ النَّبِيَّ صلّى الله عليه وسلّم فَقَالَتْ: إِنِّي أُصْرَعُ، وَإِنِّي أَتَكَشَّفُ، فَادْعُ اللهَ لِي. قَالَ: (إِنْ شِئْتِ صَبَرْتِ وَلَكِ الجَنَّةُ، وَإِنْ شِئْتِ دَعَوْتُ اللهَ أَنْ يُعَافِيَكِ) ، فَقَالَتْ: أَصْبِرُ، فَقَالَتْ: إِنِّي أَتَكَشَّفُ، فَادْعُ اللهَ لِي أَنْ لاَ أَتَكَشَّفَ، فَدَعَا لَهَا.

Ata ibn Ebi Rebah, pripovijeda da mu je Ibn Abbas, radijallahu 'anhu, rekao: „Hoćeš li da ti pokažem ženu koja će ući u Džennet?“ A on mu na to odgovori: "Svakako." Ibn Abbas reče: "Vidiš li onu crnkinju tamo? Došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, i rekla: 'Ja ponekad dobijem padavicu (epilepsiju), pa se bojim da se nesvjesno otkrijem (svoja stidna mjesta) pred svijetom, pa te molim da uputiš dovu Allahu, Uzvišenom, da me izliječi.' On joj na to odgovori: 'Ako hoćeš strpi se na toj bolesti, dobit ćeš Džennet, a ako hoćeš, ja ću dovu uputiti Allahu Uzvišenom da ozdraviš?' 'Strpit ću se', odgovori ona, 'samo zamoli Allaha Uzvišenog da se ne otkrivam prilikom napada', što Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, i učini."