Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da su se Kurejšije zabrinuli zbog jedne žene, Mahzumijke, koja je nešto ukrala, pa su rekli: "Ko će se za nju zauzeti kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem?" Rekoše: "A ko bi se na to usudio, osim Usame bin Zejda, miljenika Allahovog Poslanika?" Pa se Usame kod njega zauzimao za tu ženu, a Allahov Poslanik mu na to reče: "Zar ti posreduješ da se ne izvrši jedna od Allahovih presuda?!" Zatim je Poslanik ustao na noge i počeo govoriti, pa je, između ostalog, rekao: "Zaista su stradali oni koji su bili prije vas zbog toga što su kada bi među njima ukrao neki plemić, ostavili bi ga nekažnjenog, a kad bi ukrao neki slabić, oni bi nad njim izvršavali kaznu. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, nešto ukrala, ja bih joj sigurno odsijekao ruku!" A u drugoj predaji se spominje: "Bila je žena koja je iznajmljivala stvari, a zatim bi negirala da su kod nje, pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio da joj se odsječe ruka."
Od Ubade b. Samita prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzmite od mene propis, uzmite od mene propis! Allah im je našao izlaz. l za momka i djevojku koji učine blud – stotinu udaraca bičem i progon na godinu dana, a za udatu i oženjenog koji počine blud – stotinu udaraca bičem i kamenovanje.”
Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, jednom prilikom sjedio na Poslanikovom minberu i rekao: “Svevišnji je Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i objavio mu Knjigu. Između ostalih ajeta, objavljen mu je ajet o kamenovanju, koji smo učili, razumjeli i imali svijest o njemu. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kamenovao neke osobe, a i mi smo to činili nakon njegove smrti. Bojim se da će, nakon što prođe mnogo vremena, neko kazati: ‘U Kur’anu ne postoji ajet u vezi s kamenovanjem!’ Eto, tako bi zalutali izostavljajući obavezu koju je Allah objavio. Prema Allahovoj knjizi, moraju se kamenovati muškarac i žena koji su u braku ili su bili u braku, ukoliko se dokaže da su počinili blud, ili ukoliko je žena trudna, ili ukoliko priznaju.”
Od Ebu Hurejre, i Zejda b. Halid El-Džuhenija, radijallahu 'anhuma, se prenosi da su rekli: "Neki beduin je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Zaklinjem te Allahom da presudiš između nas po Allahovoj Knjizi.' Rekao je njegov parničar, a bio je od njega razumniji: 'Da, presudi nam po Allahovoj Knjizi, i dozvoli mi da govorim.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio, a on je rekao: 'Moj sin je bio kod ovog (beduina) nadničar i učinio je blud sa njegovom ženom. Rečeno mi je da je kazna za mog sina kamenovanje pa sam ga ja otkupio od te kazne za stotinu ovaca i djevojčicom robinjom. Kasnije sam pitao učene, pa su mi rekli da je kazna za mog sina trebala biti stotinu udaraca bičem i progon (iz njegovog mjesta) godinu dana, a da je kazna za ženu s kojom je počinio blud kamenovanje.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša presudit ću vam po Allahovoj Knjizi. Robinja i stado se vraćaju tebi, a kazna tvom sinu je stotinu udaraca bičem i izgnanstvo godinu dana.' Zatim je rekao Unejsu, čovjeku iz plemena Eslem: 'Sutra porani do te žene, pa ako prizna blud kamenuj je.' Pa je poranio Unejs sutradan, i ona je priznala blud, te je kamenovana kako je i naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem."
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazuje: “Jevreji su došli kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su ga obavijestili da su jedan njihov muškarac i jedna žena počinili blud, pa ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Šta ste pronašli u Tevratu o pitanju kamenovanja?’ Oni su odgovorili: ‘Da bludnike ponizimo, a zatim izbičujemo.’ Abdullah b. Selam reče: ‘Lažete! Zaista se u Tevratu spominje kamenovanje.’ Zatim su donijeli Tevrat i otvorili ga, a jedan od jevreja stavio je svoju ruku pokrivši ajet o kamenovanju i pročitavši tekst ispred i iza tog ajeta. Abdullah b. Selam reče mu: ‘Podigni ruku!’, pa je podigao ruku i ukazao se ajet o kamenovanju. Tada taj čovjek reče: ‘Istinu si rekao, Muhammede!’ Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se dvoje spomenutih kamenuju i kazna je izvršena.” Ibn Omer, radijallahu ahuma, kazuje: “Vidio sam onog čovjeka (bludnika) koji se nadnio nad ženu (bludnicu) štiteći je od kamenja.”
Ebu Nudžejd Imran b. Husajn El-Huza'ijj, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla žena iz plemena Džuhejne koja je ostala trudna iz zinaluka, i rekla: "O Allahov Poslaniče, zaslužila sam šerijatsku kaznu pa je izvrši nada mnom". Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao njenog staratelja i rekao: "Budi dobar prema njoj, i kada se porodi dovedi je.", pa je tako i uradio. Nakon čega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da joj se odjeća zategne i da se kamenuje, zatim joj je klanjao dženazu. Omer, radijallahu 'anhu, mu je tada rekao: "Klanjao si joj dženazu, a počinila je zinaluk?!" A on mu je odgovorio: "Zaista se pokajala pokajanjem koje kada bi se podijelilo na sedamdeset stanovnika Medine bilo bi im dovoljno, a možeš li naći nešto bolje od toga da sebe preda Allahu Uzvišenom."
Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, doveden čovjek koji je pio alkohol, pa su ga izbičevali sa otprilike četrdeset udaraca.