المقصد الأول: العقيدة

قال تعالى: {يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا آمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي نَزَّلَ عَلَى رَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِي أَنْزَلَ مِنْ قَبْلُ وَمَنْ يَكْفُرْ بِاللَّهِ وَمَلاَئِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ فَقَدْ ضَلَّ ضَلاَلاً بَعِيدًا *}. [النساء:136]

1 - (ق) عَن ابْنِ عُمَرَ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم: (بُنِيَ الْإِسْلاَمُ عَلَى خَمْسٍ: شَهَادَةِ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ وَأَنَّ مُحَمَّداً رَسُولُ اللهِ، وَإِقَامِ الصَّلاَةِ، وَإِيتَاءِ الزَّكَاةِ، وَالحَجِّ، وَصَوْمِ رَمَضَانَ) .

2 - عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلٍ قَالَ: كُنْتُ مَعَ النَّبِيِّ صلّى الله عليه وسلّم فِي سَفَرٍ، فَأَصْبَحْتُ يَوْماً قَرِيباً مِنْهُ وَنَحْنُ نَسِيرُ، فَقُلْتُ: يَا رَسُولَ اللهِ! أَخْبِرْنِي بِعَمَلٍ يُدْخِلُنِي الجَنَّةَ، وَيُبَاعِدُنِي من النَّارِ.
قَالَ: (لَقَدْ سَألْتَنِي عَنْ عَظِيمٍ، وَإِنَّهُ لَيَسِيرٌ عَلَى مَنْ يَسَّرَهُ اللهُ عَلَيْهِ: تَعْبُدُ اللهَ وَلاَ تُشْرِكُ بِهِ شَيْئاً، وَتُقِيمُ الصَّلاَةَ، وَتُؤْتِي الزَّكَاةَ، وَتَصُومُ رَمَضَانَ، وَتَحُجُّ البَيْتَ) .
ثُمَّ قَالَ: (أَلاَ أَدُلُّكَ عَلَى أَبْوَابِ الخَيْرِ: الصَّوْمُ جُنَّةٌ
[1] ، وَالصَّدَقَةُ تُطْفِئُ الخَطِيئَةَ كَمَا يُطْفِئُ المَاءُ النَّارَ، وَصَلاةُ الرَّجُلِ مِنْ جَوْفِ اللَّيْلِ) ، قَالَ: ثُمَّ تَلاَ {تَتَجَافَى جُنُوبُهُمْ عَنِ الْمَضَاجِعِ}، حَتَّى بَلَغَ: {يَعْمَلُونَ} [السجدة:16، 17] .
ثُمَّ قَالَ: (أَلاَ أُخْبِرُكَ بِرَأْسِ الْأَمْرِ كُلِّهِ وَعَمُودِهِ وَذِرْوَةِ سَنَامِهِ) ؟ قُلْتُ: بَلَى يَا رَسُولَ اللهِ! قَالَ: (رَأْسُ الْأَمْرِ الْإِسْلاَمُ، وَعَمُودُهُ الصَّلاةُ، وَذِرْوَةُ سَنَامِهِ الجِهَادُ) .
ثُمَّ قَالَ: (أَلاَ أُخْبِرُكَ بِمَلاَكِ ذَلِكَ
[2]
كُلِّهِ) ؟ قُلْتُ: بَلَى يَا رسول اللهِ! فَأَخَذَ بِلِسَانِه،ِ قَالَ: (كُفَّ عَلَيْكَ هَذَا) ، فَقُلْتُ: يَا نَبِيَّ اللهِ! وَإِنَّا لَمُؤَاخَذُونَ بِمَا نَتَكَلَّمُ بِهِ؟ فَقَالَ: (ثَكِلَتْكَ [3] أُمُّكَ يَا مُعَاذُ! وَهَلْ يَكُبُّ النَّاسَ فِي النَّارِ عَلَى وُجُوهِهِمْ، أَوْ عَلَى مَنَاخِرِهِمْ؛ إِلاَّ حَصَائِدُ ألسِنَتِهِمْ) .

[ت2616/ جه3973]

* صحيح.

4 - (ق) عن عُمَرَ بْنِ الخَطَّابِ رضي الله عنه قَالَ: سَمِعْتُ النَّبِيَّ صلّى الله عليه وسلّم يَقُولُ: (يَا أَيُّهَا النَّاسُ! إِنَّمَا الْأَعْمَالُ بِالنِّيَّةِ [1] ، وَإِنَّمَا لاِمْرِئٍ مَا نَوَى، فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى اللهِ وَرَسُولِهِ [2] ، فَهِجْرَتُهُ إِلَى اللهِ وَرَسُولِهِ، وَمَنْ هَاجَرَ إِلَى دُنْيَا يُصِيبُهَا، أَوْ امْرَأَةٍ يَتَزَوَّجُهَا، فَهِجْرَتُهُ إِلَى مَا هَاجَرَ إِلَيْهِ) .

Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Doista se djela vrednuju prema namjerama, i doista svakom čovjeku pripada ono što je naumio, pa ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko učini hidžru radi neke dunjalučke koristi, ili radi žene da je oženi, njegova hidžra je za ono za što je naumio."

5 - (م) عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ: سَمِعْتُ رَسُولَ الله صلّى الله عليه وسلّم يَقُولُ: (إِنَّ أَوَّلَ النَّاسِ يُقْضَى يَوْمَ الْقِيَامَةِ عَلَيْهِ رَجُلٌ اسْتُشْهِدَ، فَأُتِيَ بِهِ، فَعَرَّفَهُ نِعَمَهُ فَعَرَفَهَا. قَالَ: فَمَا عَمِلْتَ فِيهَا؟ قَالَ: قَاتَلْتُ فِيكَ حَتَّى اسْتُشْهِدْتُ، قَالَ: كَذَبْتَ! وَلكِنَّكَ قَاتَلْتَ لِأَنْ يُقَالَ جَرِيءٌ؛ فَقَدْ قِيلَ، ثُمَّ أُمِرَ بِهِ فَسُحِبَ عَلَى وَجْهِهِ حَتَّى أُلْقِيَ فِي النَّارِ.
وَرَجُلٌ تَعَلَّمَ الْعِلْمَ وَعَلَّمَهُ وَقَرَأَ الْقُرْآنَ، فَأُتِيَ بِهِ، فَعَرَّفَهُ نِعَمَهُ فَعَرَفَهَا. قَالَ: فَمَا عَمِلْتَ فِيهَا؟ قَالَ: تَعَلَّمْتُ الْعِلْمَ وَعَلَّمْتُهُ وَقَرَأْتُ فِيكَ الْقُرْآنَ. قَالَ: كَذَبْتَ! وَلكِنَّكَ تَعَلَّمْتَ الْعِلْمَ لَيُقَالَ عَالِمٌ، وَقَرَأْتَ الْقُرْآنَ لِيُقَالَ هُوَ قَارِئٌ؛ فَقَدْ قِيلَ، ثُمَّ أُمِرَ بِهِ فَسُحِبَ عَلَى وَجْهِهِ حَتَّى أُلْقِيَ فِي النَّار.
وَرَجُلٌ وَسَّعَ الله عَلَيْهِ، وَأَعْطَاهُ مِنْ أصْنَافِ الْمَالِ كُلِّهِ، فَأُتِيَ بِهِ، فَعَرَّفَهُ نِعَمَهُ فَعَرَفَهَا. قَالَ: فَمَا عَملْتَ فِيهَا؟ قَالَ: مَا تَرَكْتُ مِنْ سَبِيلٍ تُحِبُّ أَنْ يُنْفَقَ فِيهَا إِلاَّ أَنْفَقْتُ فِيهَا لَكَ. قَالَ: كَذَبْتَ! وَلكِنَّكَ فَعَلْتَ لِيُقَالَ هُوَ جَوَادٌ؛ فَقَدْ قِيلَ، ثُمَّ أُمِرَ بِهِ فَسُحِبَ عَلَى وَجْهِهِ، ثُمَّ أُلْقِيَ فِي النَّارِ) .

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: "Na Sudnjem danu prvo će biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah će mu pokazati sve blagodati, čovjek će ih potvrditi, pa će ga Allah zapitati: 'Šta si učinio sa blagodatima?' 'Borio sam se na Tvome putu, dok nisam poginuo', odgovorit će. 'Lažeš! Borio si se da kažu: 'Kako je hrabar!' I eto rekli su.', reći će Allah. Zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehennema. Učenjaka koji je podučavao druge, i mnogo učio Kur'an, Allah će podsjetiti na sve blagodati; on će ih potvrditi i Allah će ga zapitati: 'Što si učinio sa blagodatima?' 'U Tvoje ime sam učio, podučavao druge i učio Kur'an!', reći će on. 'Lažeš! Učio si nauku da ti drugi kažu: 'Što je učen!' I učio si Kur'an, da bi govorili: 'Mnogo uči!' I eto, hvalili su te!', reći će Allah. Zatim će zapovijediti da ga naglavačke bace u Džehennem." Čovjeka kojem je Allah dao obilan i svakovrstan imetak Allah će podsjetiti na sve date blagodati; on će ih potvrditi i Allah će ga zapitati: ‘Što si učinio sa blagodatima?’ ‘Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan!’, odgovorit će, a Allah će reći: ‘Lažeš! Dijelio si imetak da bi drugi kazali: ‘Kako je darežljiv!’ I eto, rekli su!’ Potom će Allah narediti da ga naglavačke bace u Džehennem." (Muslim)

6 - عن أَبي كَبْشَةَ الْأَنّْمَارِيِّ : أَنَّهُ سَمِعَ رَسُولَ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم يَقُولُ: (ثَلاَثَةٌ أُقْسِمُ عَلَيْهِنَّ، وَأُحَدِّثُكُمْ حَدِيثاً فَاحْفَظُوهُ:
قَالَ: مَا نَقَصَ مَالُ عَبْدٍ مِنْ صَدَقَةٍ، وَلاَ ظُلِمَ عَبْدٌ مَظْلَمَةً فَصَبَرَ عَلَيْهَا إِلاَّ زَادَهُ اللهُ عِزّاً، وَلاَ فَتَحَ عَبْدٌ بَابَ مَسْأَلَةٍ إِلاَّ فَتَحَ اللهُ عَلَيْهِ بَابَ فَقْرٍ) أَوْ كَلِمَةً نَحْوَهَا.
(وَأُحَدِّثُكُمْ حَدِيثاً فَاحْفَظُوهُ، قَالَ: إِنَّمَا الدُّنْيَا لِأَرْبَعَةِ نَفَرٍ: عَبْدٍ رَزَقَهُ اللهُ مَالاً وَعِلْماً، فَهُوَ يَتَّقِي فِيهِ رَبَّهُ، وَيَصِلُ فِيهِ رَحِمَهُ، وَيَعْلَمُ لِلَّهِ فِيهِ حَقّاً، فَهَذَا بِأَفْضَلِ المَنَازِلِ؛ وَعَبْدٍ رَزَقَهُ اللهُ عِلْماً وَلَمْ يَرْزُقْهُ مَالاً، فَهُوَ صَادِقُ النِّيَّةِ، يَقُولُ: لَوْ أَنَّ لِي مَالاً لَعَمِلْتُ بِعَمَلِ فُلاَنٍ، فَهُوَ بِنِيَّتِهِ، فَأَجْرُهُمَا سَوَاءٌ. وَعَبْدٍ رَزَقَهُ اللهُ مَالاً وَلَمْ يَرْزُقْهُ عِلْماً، فَهُوَ يَخْبِطُ فِي مَالِهِ
[1] ، بِغَيْرِ عِلْمٍ، لاَ يَتَّقِي فِيهِ رَبَّهُ، وَلاَ يَصِلُ فِيهِ رَحِمَهُ، وَلاَ يَعْلَمُ لِلَّهِ فِيهِ حَقّاً، فَهَذَا بِأَخْبَثِ المَنَازِلِ. وَعَبْدٍ لَمْ يَرْزُقْهُ اللهُ مَالاً وَلاَ عِلْماً، فَهُوَ يَقُولُ: لَوْ أَنَّ لِي مَالاً لَعَمِلْتُ فِيهِ بِعَمَلِ فُلاَنٍ، فَهُوَ بِنِيَّتِهِ، فَوِزْرُهُمَا سَوَاءٌ) .

Amr el-Enmari prenosi da je Poslanik rekao: "Zaklinjem se da su tri stvari istinite, i još ću vam nešto reći, pa to zapamtite. Zaklinjem se da sadaka ne umanjuje imetak čovjeka; da kada čovjeku bude učinjena nepravda pa je on strpljivo podnese, Allah Uzvišeni, mu zbog toga uveća njegovu čast i njegov ugled; da neće čovjek početi prositi, a da mu Allah Uzvišeni zbog toga ne dadne siromaštvo i neimaštinu. I još ću vam ovo reći, pa to zapamtite: dunjaluk je za četiri vrste ljudi: čovjeka kojem je Allah dao imetak i (korisno) znanje, pa se on u tome boji svoga Gospodara, pomaže bližnju rodbinu, i ne zaboravlja Allahovo pravo na to (uvakufljenje i podučavanje), i ovaj je na najboljem stepenu (kod Allaha); čovjeka kojem je Allah dao znanje, a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijetom i željom govori: 'Kad bih ja imao imetka i ja bih radio kao što taj i taj radi', i on bit će nagrađen prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice (prvog i drugog) je jednaka; čovjeka kojem je Allah dao imetak, a nije mu dao znanje, pa se on nepromišljeno razbacuje tim imetkom i u tom se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje u tome (što posjeduje) Allahovo pravo, i ovaj (čovjek) je na najgorem stepenu kod Allaha; čovjeka kojem Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on kaže: 'Kad bih ja imao imetka, i ja bih radio kao što taj i taj (misli na trećeg) radi!' On će biti osuđen prema svojoj namjeri i grijeh njih dvojice (trećeg i četvrtog) je jednak."

ت2325/ جه4228] [

* حسن صحيح.

10 - (م) عَن ابْنِ شُمَاسَةَ المَهْرِيِّ قَالَ: حَضَرْنَا عَمْرَو بْنَ العَاصِ وَهُوَ فِي سِيَاقَةِ المَوْتِ [1] ، فَبَكَى طَوِيلاً وَحَوَّلَ وَجْهَهُ إِلَى الجِدَارِ، فَجَعَلَ ابْنُهُ يَقُولُ: يَا أَبَتَاهُ! أَمَا بَشَّرَكَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم بِكَذَا؟ أَمَا بَشَّرَكَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم بِكَذَا؟ قَالَ: فَأَقْبَلَ بِوَجْهِهِ، فَقَالَ: إِنَّ أَفْضَلَ مَا نُعِدُّ شَهَادَةُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ وَأَنَّ مُحَمَّداً رَسُولُ اللهِ، إِنِّي قَدْ كُنْتُ عَلَى أَطْبَاقٍ ثَلاَثٍ [2] :
لَقَدْ رَأَيْتُنِي وَمَا أَحَدٌ أَشَدَّ بُغْضاً لِرَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم مِنِّي، وَلاَ أَحَبَّ إِلَيَّ أَنْ أَكُونَ قَدْ اسْتَمْكَنْتُ مِنْهُ فَقَتَلْتُهُ، فَلَوْ مُتُّ عَلَى تِلْكَ الحَالِ لَكُنْتُ مِنْ أَهْلِ النَّارِ.
فَلَمَّا جَعَلَ اللهُ الْإِسْلاَمَ فِي قَلْبِي، أَتَيْتُ النَّبِيَّ صلّى الله عليه وسلّم، فَقُلْتُ: ابْسُطْ يَمِينَكَ فَلْأُبَايِعْكَ، فَبَسَطَ يَمِينَهُ، قَالَ: فَقَبَضْتُ يَدِي. قَالَ: (مَا لَكَ يَا عَمْرُو) ؟ قَالَ قُلْتُ: أَرَدْتُ أَنْ أَشْتَرِطَ قَالَ: (تَشْتَرِطُ بِمَاذَا) ؟ قُلْتُ: أَنْ يُغْفَرَ لِي، قَالَ: (أَمَا عَلِمْتَ أَنَّ الْإِسْلاَمَ يَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلَهُ؟ وَأَنَّ الهِجْرَةَ تَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلِهَا؟ وَأَنَّ الحَجَّ يَهْدِمُ مَا كَانَ قَبْلَهُ) ؟.
وَمَا كَانَ أَحَدٌ أَحَبَّ إِلَيَّ مِنْ رَسُولِ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم، وَلاَ أَجَلَّ فِي عَيْنِي مِنْهُ، وَمَا كُنْتُ أُطِيقُ أَنْ أَمْلَأَ عَيْنَيَّ مِنْهُ إِجْلاَلاً لَهُ، وَلَوْ سُئِلْتُ أَنْ أَصِفَهُ مَا أَطَقْتُ، لِأَنِّي لَمْ أَكُنْ أَمْلَأُ عَيْنَيَّ مِنْهُ، وَلَوْ مُتُّ عَلَى تِلْكَ الحَالِ لَرَجَوْتُ أَنْ أَكُونَ مِنْ أَهْلِ الجَنَّةِ.
ثُمَّ وَلِينَا أَشْيَاءَ مَا أَدْرِي مَا حَالِي فِيهَا، فَإِذَا أَنَا مُتُّ، فَلاَ تَصْحَبْنِي نَائِحَةٌ وَلاَ نَارٌ، فَإِذَا دَفَنْتُمُونِي؛ فَشُنُّوا عَلَيَّ التُّرَابَ
[3]
شَنّاً، ثُمَّ أَقِيمُوا حَوْلَ قَبْرِي قَدْرَ مَا تُنْحَرُ جَزُورٌ، وَيُقْسَمُ لَحْمُهَا، حَتَّى أَسْتَأْنِسَ بِكُمْ، وَأَنْظُرَ مَاذَا أُرَاجِعُ بِهِ رُسُلَ رَبِّي.

Od Ebu Šumase el-Mehrija prenosi se da je rekao: "Bili smo kod Amra b. el-Asa, radijallahu anhu, a on je bio na samrtnoj postelji, pa je dugo plakao i okrenuo lice prema zidu. Njegov sin ga je upitao: 'Oče moj, zar te nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao time i time? Zar te nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao time i time?' On je tada okrenuo svoje lice prema njemu i rekao: 'Najbolje što možemo pripremiti jest svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Ja sam bio u trima etapama u životu. Niko nije mrzio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više od mene i ništa mi nije bilo draže od toga da budem u prilici da ga ubijem; i da sam umro u tom stanju, bio bih jedan od stanovnika Vrate. A kada je Allah dao da islam uđe u moje srce, došao sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Pruži mi desnu ruku da ti dam prisegu', pa kada je pružio ruku ja sam svoju zadržao. Rekao mi je: 'Šta ti je Amre?', kazao sam: 'Hoću da postavim uslov.' On me upitao: 'Koji je to uslov?' Odgovorio sam: 'Da mi bude oprošteno.' Tada mi je Poslanik rekao: 'Zar ne znaš da islam poništava ono što je bilo prije njega, i da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i da hadž poništava ono što je bilo prije njega?' I niko mi tad nije bio draži od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti sam koga poštovao kao njega, niti sam ga se mogao nagledati diveći mu se; kada bi neko zatražio da ga opišem, ne bih mogao jer ga se nisam nagledao. Da sam umro u tom stanju, nadao bih se da sam jedan od stanovnika dženneta. Zatim sam preuzeo neke obaveze (vladavinu), i ne znam kakvo je moje stanje u tome. Kada umrem, neka ne ide za mnom ona koja oplakuje i neka se ne nose baklje (vatra). Kada me budete zakopavali, bacajte na mene zemlju pomalo i ostanite pored mog kabura toliko dugo koliko treba da se zakolje deva i podijeli njeno meso, e da osjetim vaše prisustvo i vidim kako ću odgovoriti izaslanicima moga Gospodara.'"

11 - عَنْ أَنَسٍ قَالَ: جَاءَ رَجُلٌ إِلى النَّبِيِّ صلّى الله عليه وسلّم فَقَالَ: يَا رَسُولُ اللهِ، مَا تَرَكْتُ حَاجَّةَ ولا دَاجَّةَ [1] إِلاَّ قَدْ أَتَيْتُ. قَالَ: (أَلَيْسَ تَشْهَدُ أَنْ لا إِلـهَ إِلاَّ اللهُ وَأَنَّ مُحَمَّداً رَسُولُ اللهِ؟) ثَلاثَ مراتٍ. قَالَ: نَعَمْ، قَالَ: (فَإِنَّ ذَلكَ يَأْتي عَلى ذَلكَ) .

[مخ5/1773]

* إسناده صحيح.

14 - (ق) عَنْ أَبِي ذَرٍّ رضي الله عنه قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللهِ صلّى الله عليه وسلّم: (أَتَانِي آتٍ مِنْ رَبِّي، فَأَخْبَرَنِي ـ أَوْ قَالَ: بَشَّرَنِي ـ أَنَّهُ مَنْ مَاتَ مِنْ أُمَّتِي لاَ يُشْرِكُ بِاللهِ شَيْئاً، دَخَلَ الجَنَّةَ) . قُلْتُ: وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ؟ قَالَ: (وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ) .

Od Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, po medinskom kamenjaru, pa smo ispred sebe ugledali Uhud, zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O Ebu Zerre!" "Odazivam ti se Allahov Poslaniče!", rekao sam, a on je rekao: "Kada bih imao zlata koliko je ovo brdo Uhud, ne bi mi pričinjavalo radost da nakon tri dana kod mene od toga ostane koliko dinar, osim onoga što bih ostavio za vraćanje duga, nego bi ga podijelio među Allahovim robovima i lijevo i desno i iza sebe." Zatim je nastavio hodati, pa je rekao: "Zaista su bogati siromašni na Sudnjem danu, osim onih koji svoj imetak dijele i lijevo i desno i iza sebe, a malo je takvih". Zatim mi je rekao: "Sačekaj na tom mjestu i ne odlazi dok se ne vratim." Potom je krenuo prema noćnoj tmini sve dok se nije izgubio iz vida. Tada sam čuo povišen glas. Prepao sam se da nako nije napao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i htio sam da odem do njega, ali sam se sjetio njegovih riječi: "Sačekaj na tom mjestu i ne odlazi dok se ne vratim.", pa sam sačekao dok se nije vratio. Zatim sam mu rekao: zaista sam čuo glas od koga sam se uplašio, a on je rekao: "Da li si ga zaista čuo?" Da, odgovorio sam. A on je rekao: "To je Džibril, došao je da mi kaže: "Ko od tvoga ummeta umre, ne pridružujući Allahu druga, ući će u Džennet.", pa sam upitao: Čak i ako krade i zinaluk čini? "I ako krade i zinaluk čini.", odgovorio je.